Sve veći broj pametnih telefona dolazi s kamerama od 200 megapiksela. Ipak, velika rezolucija sama po sebi ne garantuje i bolje fotografije.
Kamere od 200 megapiksela prije nekoliko godina bile su prava rijetkost. Prvi telefon koji ih je ponudio bio je Motorola Edge 30 Ultra, dok je Samsung ovu tehnologiju učinio popularnom uvođenjem modela Galaxy S23 Ultra i njegovih nasljednika.
Danas su takve kamere sve češće u ponudi. Pojedini telefoni imaju ih čak dvije, dok se kod nekih novih modela 200 megapiksela koristi za glavnu, telefoto i ultraširoku kameru. Na papiru to zvuči impresivno, ali postavlja se pitanje: donosi li tolika rezolucija stvarnu korist ili je uglavnom riječ o marketingu?
Veći broj megapiksela ne znači automatski bolju fotografiju
Većina telefona s kamerama od 50 megapiksela ili više koristi tehnologiju poznatu kao spajanje piksela, odnosno pixel binning. Više susjednih piksela tada se objedinjuje u jedan veći piksel, pa konačna fotografija najčešće ima 12, 25 ili 50 megapiksela, umjesto svih 200.
Takav pristup ima nekoliko prednosti. Fotografije zauzimaju manje prostora, a u mnogim situacijama mogu izgledati bolje nego snimci nastali klasičnom kamerom od 12 megapiksela. Spajanjem piksela telefon može prikupiti više svjetlosti, što naročito dolazi do izražaja u zahtjevnijim uslovima.
Kod telefona s velikim senzorima kamera se često automatski prebacuje na nižu rezoluciju. Primjerice, kamera od 200 megapiksela može tokom dnevnog svjetla snimati fotografije od 25 megapiksela, dok se za posebne situacije može izabrati i režim od 50 megapiksela.
Puna rezolucija od 200 megapiksela obično je dostupna u posebnom režimu visoke rezolucije. Međutim, takve fotografije mogu zauzimati desetine megabajta, pa nisu naročito praktične za svakodnevno fotografisanje.
Razlika između 50 i 200 megapiksela nije uvijek vidljiva
Poređenja fotografija u različitim rezolucijama pokazuju da prelazak sa 25 na 50 megapiksela može donijeti dodatne detalje, posebno kada se fotografija naknadno uvećava ili izrezuje.
Međutim, razlika između 50 i 200 megapiksela mnogo je manja. U nekim slučajevima fotografija od 200 megapiksela može čak izgledati manje oštro. Razlog za to nisu samo softverska obrada i količina podataka, već i fizička ograničenja telefonske kamere.
Pametni telefoni imaju relativno mala sočiva i senzore. Čak i kada senzor ima ogroman broj piksela, on i dalje ne može prikupiti istu količinu svjetlosti kao znatno veći senzor u fotoaparatu. Zbog toga se dodatna rezolucija ne pretvara uvijek u vidljivo bolji rezultat.
Veličina senzora često je važnija od rezolucije
Ako vam je kvalitet fotografija važan, broj megapiksela ne bi trebalo da bude jedini kriterijum pri izboru telefona. Veličina senzora, kvalitet objektiva, optička stabilizacija i softverska obrada često imaju veći uticaj na konačan rezultat.
Telefon s kamerom od 50 megapiksela i velikim senzorom može napraviti bolje fotografije od modela koji koristi senzor od 200 megapiksela, ali je fizički manji. Veći senzor može prikupiti više svjetlosti, ponuditi bolji dinamički raspon i proizvesti kvalitetnije noćne fotografije.
To ipak ne znači da su kamere od 200 megapiksela potpuno beskorisne. Pri dobrom osvjetljenju mogu biti praktične za izrezivanje dijelova fotografije, jer i nakon uvećavanja može ostati dovoljno detalja. Osim toga, telefoni koji koriste senzore od 200 megapiksela uglavnom pripadaju novijoj generaciji uređaja, pa često nude napredan HDR, bolje suzbijanje šuma i kvalitetniju noćnu fotografiju.
Zaključak je jednostavan: 200 megapiksela mogu biti korisni, ali sami po sebi nisu garancija vrhunskog kvaliteta. Pri kupovini telefona važnije je posmatrati cjelokupan sistem kamera nego se odlučivati isključivo na osnovu najvećeg broja u specifikacijama.
Prilagođeno prema tekstu portala Android Planet.
